Prve pouzdane informacije o Daorsima donose nam grčki autori oko 500 godina pr. n. e. Grad Daorsa, njihov plemenski centar, bio je helenistički grad. Imao je snažno utvrđenje i svoj je najveći procvat doživio između trećeg i drugog stoljeća pr. n. e. Za vrijeme ratova između Rima i ilirskog plemena Delmata, u kojima su Daorsi učestvovali na strani Rimljana, negdje oko 50. god. pr. n. e., grad je bio spaljen. Nakon toga na ovom lokalitetu nije obnovljen život.

Kako akropola nije bila prirodno osigurana, oko nje je izgrađena tvrđava s kiklopskim zidinama. Ukupna dužina zida bila je 63 metra, a debljina se kreće između 170 i 180 cm. Zid je prvobitno bio visok oko 5 metara. Poput starogrčkog grada Mikena, za izgradnju Daorsona korišeno je megalitsko kamenje za čije povezivanje nije korišten nikakav vezivni materijal. Raščišćavanjem jugozapadne kule utvrđenja otkrivena su glavna vrata kiklopskog zida, odnosno ulaz u akropolu. U donjim dijelovima ruševine pronađeni su dijelovi vrata oštećenih vatrom i zdrobljena brončana kaciga.

Između zidova i provalije otkrivena je podnica s udubljenjem. To je najvjerovatnije bilo podnožje granitne statue od koje su pronađena i 4 manja dijela. Može se pretpostaviti da je ovdje bilo svetište Kadma i Harmonije.