Na ovom mjestu sahranjen je Rav Moshe Danon, koji je 1815. godine postao vrhovni rabin Bosne i Hercegovine. U to vrijeme bosanski valija bio je Ruždi-paša, koji je važio za nepravednog vladara. Optužujući jevrejsku zajednicu za nerazriješeno ubistvo derviša Ahmeda, jevrejskog konvertita na islam, 1820. godine Ruždi-paša je naredio hapšenje Moshe Danona i njegovih 10 najbližih saradnika te za njihovo oslobođenje tražio iznos koji jevrejska zajednica nije uspjela sakupiti. Nakon što je zaprijetio njihovim smaknućem, sarajevski muslimani nezadovoljni vladavinom Ruždi-paše pobunili su se i oslobodili zatvorenike.

Za vrijeme zatvoreništva Moshe Danon zavjetovao se da će otići u Palestinu, a ako na putu umre, da na tom mjestu bude sahranjen. Smrt ga je zatekla u blizini Stoca, gdje mu je napravljen nadgrobni spomenik oblikom sličan stećcima, kao što je to bio običaj među bosanskohercegovačkim Jevrejima. Vremenom je grob Moshe Danona postao mjesto hodočašća za sefardske Jevreje Bosne i Hercegovine i šire, a ova tradicija opstala je do danas. Iako pripada jevrejskoj kulturi, spomenik je bio poštovan i kod muslimana, naročito kod derviša.

Na spomeniku Moshe Danona na starohebrejskom jeziku zapisan je ovaj epitaf:

Ovaj kamen koji je ovdje podignut neka bude kao znak i spomenik ukopa jedne svete osobe čija su djela čudesna i o kojem se može kazati da je pobožan i svet. On je naš gospodin i učitelj i veliki rabin, Rabin Moshe Danon. Njegova dobra djela neka nam pomognu, amen. Odijelio se od ovoga svijeta dana 20. sivna godine 5590. (11. juna 1830).