Mostovi, mlinice i stupe na Bregavi predstavljaju izuzetno vrijedan spomenik i svjedočanstvo o lokalnom umijeću gradnje. Bregava dijelom svoga toka prolazi kroz Stolac, razdvaja se u rukavce i ponovno sjedinjava te čini prirodne vodopade iznad Begovine, kod lokalnog stanovništva poznate kao Pjene, te iznad Prope, vodopad poznat kao Provalije. Od 15. vijeka su na Bregavi bile građene mlinice, odnosno mlinovi za mljevenje žita, kao i stupe s badnjevima za valjanje, pranje i bojenje sukna, koji su bili dijelovi vakufa, zaklada stolačkih porodica Behmen, Buzaljko, Elezović, Lalić, Leto, Mahmutćehajić, Matić, Mehmedbašić, Haračić, Rizvanbegović, Sidran, Soldin, Šator, Turković i drugih.

U centru grada nalazi se most koji Stočani nazivaju Ćuprija, po kojoj su ime dobili i džamija u blizini, kao i prostor oko mosta. Kada je Ćuprija nastala i ko ju je gradio nije utvrđeno, no nije isključeno da se radi o srednjovjekovnom objektu, koji je uz izvjesne adaptacije i povremene manje i veće popravke izdržao kao vrlo solidan most do naših dana. Legenda govori da je Ćuprija sagrađena u 17. stoljeću, kada je za vrijeme odsustva stolačkog bega vlast preuzeo uzurpator Trtak, koji je naredio izgradnju mosta. Iz inata prema uzurpatoru, neimari su sagradili most na kojem je „svako oko heravo“. Prema ovoj legendi, most je poznat i kao Inat-ćuprija.

Mostove, mlinice i stupe domaći majstori gradili su s jednom željom – da pomognu i omoguće ugodniji život građana Stoca. Sve do kraja II svjetskog rata oni su bili najznačajniji privredni objekti u gradu. Osnovu stolačke ekonomije u periodu od 16. do polovine 20. vijeka činilo je mlinarstvo, a od 18. vijeka i prerada kože.